|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sranja, gluposti, pjesme, moje depresivne priče...
PoZdRaV
˝...Igraj, srce moje! Igraj radosno danas.
Žice ljubavi ispunjavaju dane i noći
glazbom, a svijet sluša njihove pjesme.
Ludi od radosti, život i smrt plešu u
ritmu ove glazbe...˝
˝...Usne koje si dvaput poljubio
nisu iste usne.
U drugom poljubcu
još je uvijek živo
sjećanje na prvi poljubac...˝
˝... Na prstima hodaš nesigurno,
drugim koracima napreduješ neizvjesno,
ako se razmećeš, pažnju zavrijediti nećeš,
hvališ li se, znači, pogriješio si u nečemu;
dokazuješ se, ugled steći nećeš,
ponosan, nećeš uspjeti vladati...˝
*~* O Životu i Smrti*~*
˝...Život je otok čije su litice želje,
drveće snovi, cvijeće samoća, izvori žeđ,
a ono je usred mora samoće i izdvojenosti...˝
˝...Ako želiš potpuno zadovoljstvo, vjeruj
samo u sebe. Ako želiš prijatelje, dijeli pohvale;
ako tražiš savjete, poštuj one
koji znaju - tako se vlada pametan
čovjek...˝
Evo mene napokon mojoj kući. Bilo mi je dosadno bez moje ekipe na faksu.
Da ja vama kažem o mojim frednicama na studiju. Naravno ima ih puno, skoro cijela godina, ali ću izdvojiti par njih. I također
svoju cimericu. Tu su Katarina ( velika šaljivica, optimistična, ima dijete, odhttp://www.blog.hr/smajlici/tuzan.gif
lična za društvo), Branka ( ja ju zovem Blondie zbog njene plave kose, uvijek igra simse, zarazno zar ne? dobra prijateljica, spremna za šale..) Magdalena (Magi, odličnog znanja, što mi zovemo štreberom ali ne spada u tu kategoriju, odlična slušateljica...) Željka (moja cimerka, dosta plašljiva kad ju plašim iza nekog ugla u stanu, puno ždere a ima liniju ko štapić, ne može se udebljati, fakat je to stvarnost ljudi, zajedno učimo zadnji dan kad ne treba...).
Ima još njih, ali ću nabrojati slijedeći put.
E i došla ja jučer kući. Petak mi je stvarno bio koma. Imali predavanje iz matematike u pola deset u jutro. Naravno, napravila zadaću i nisam učila ja za kolokvij. Došlo 12 sati i piši, nemaš pojma ništa. A profa se šeće stalno gore-dolje, pa te hvata nervoza. Ja odustala od kolokvija, predala list i izašla iz učionice. Došla pred stan a ja ono zaboravila ključ, a treban na bus u 2. Ništa, sjedni i čekaj. I tako ja sjedila nekih sat vremena. 
Popizdila sam od dosade, a ne smijem se pomaknuti jer bi mogla doci cimerica a mene nema. I dođe ona, pokupim stvari i idem na bus. Čekam ja i čekam, dođe bus i ja ulazim da kupim kartu, a ono nij za taj smijer koji meni treba. Promašila stanicu. poludila sam. Da sam na kraju uhvatila bus za 5 prema zg, pa onda u 7 u zadnji cas za doma. Bila sam sretna i zadovoljna, sve dok neka baba nije sjela ispred mene i počne ti ona spuštati sjedalo. Kažem joj: "Gospođo molim vas podignite sjedalo zato sto nema mijst za moje noge a i sjedim!!",
baba naravno ništa. Ignorira ona mene, a ja joj kažem još nekih dva do tri puta. Sve dok nisam popizdila i udarila jako sjedalo tako da se ta gospođa ustane i okrene i kaže da ja nisam normalna i da što sam to uradila. jer ona pokušava spavati. 
Tu smo se natezale malo, da je na kraju čovjek do mene došao na moju stranu i rekao gospođi da se skulira i digne sjedalo jer nemam mjesta za sjesti. Odmah ona ušuti i napravi što joj je rečemo. A meni je sve to bilo odvratno tog dana. I napokon dođe ja kući, dočeka me dečko. Došla u stan i odmah izjurila van u grad sa svojom ekipom s kojom sam lumpala sve do u jutro. Pa se nadam da je to što sam napisala dobro.
Pišite komentare a ja ću davati nove i lude postove. Za sad ugodno veče. pozzzzzzzzzzz
Ekipa, evo mene nazad. Bila ja jako zauzeta. Upisala se ja na faks učiteljski i tak. Pa imala ispite, predavanja, seminare i td.
I još što je najteže, nemam interneta u stanu pa nisam mogla ništa i pisati. Bila je to koma. Pa se sad nekako kontaktirala.
Sad sam u stanu sa cimericom. Luda je do daske. i tak...
Pa sam za sad se javila. Pisat cu ja i dalje od sada. nadam se nekom komentaru, kad budem objavljivala postove.
ZA SAD VELIKI POZDRAV!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pozdrav svima!!!!! Evo malo cu se predstaviti.
Zovem se Kristina,al me svi zovu Kika (ne znam zašto). Imam ah... godina (neću reći).
Strastveni sam Rak, brbljava,pomalo luda koji me znaju, volim pisati pjesme i td. Volim se družiti sa svojom ekipom (curama). Legende su, s njima nikad ne možeš biti u depresiji.
Uvijek je smiješak na licu. Eh, nekad znam biti dosadna nekim ljudima.
Za sad ću ubaciti jednu svoju pjesmicu koju sam napisala.
Nadam se da će biti dobra. Pišite.............
In your arms!
In my dream I see you
You are talking to me
I can feel your pain
Sometimes I think that I am
In your arms...
That we are comforting ich other
My life... is something that
nowone know nither me
I want to be with you
In your arms where
I feel safe,
where is the peace
in my heart.
Where I can be loved,
... to speak the true.
No more lies only the true life,
but that will never be really.
It is only a dream where I
can be safe and happy.
I only wish the new life as
another person with normal life.
I will only dreaming that I am
in your arms.
